Jučer je Petrinju, Sisak, Glinu i brojna okolna naselja pogodio katastrofalan potres. Kada se dogode ovakve tragedije, mi odrasli moramo na neki način pomoći sebi da bi pomogli djeci. Postoje već brojni članci mojih kolegica i kolega koji se bave upravo time kako pomoći djeci nakon potresa (FFZG ili Harfa imaju odlične tekstove), ovaj će se tekst usredotočiti na to kako pomoći sebi, kako sebe sačuvati da možemo zaštititi djecu i pružiti im sigurnost koju trebaju od nas.
Potresi su izvan naše kontrole
Ono što morate znati – potresi su apsolutno i totalno nepredvidljivi. U jednom trenutku je samo utorak, u drugom trenutku je užasna tragedija. Nema pripreme, nema najave, mi kao ljudi nemamo mogućnosti utjecaja niti kontrole. To je užasno. Mi imamo potrebu za kontrolom, imamo snažnu i neizbrisivu potrebu da na neki način utječemo na loše stvari koje nam se događaju – ali na potres ne možemo. On će se dogoditi ili neće, bez obzira na to što mi učinili.
Svi imamo poriv držati djecu uz nas i urođeno nam je okupiti se u male skupine, stisnuti se zajedno i čuvati se. I to je ok. Ali unatoč tome, ponekad se moramo razdvojiti od svoje djece. Kad ih morate pustiti, kad morate na posao ili pomoći nekom od članova obitelji na pogođenom području – morate. Niti vaše bivanje s djecom ili odvojenost od njih neće utjecati na šanse da se zemlja ponovo zatrese. Postoje određene stvari koje možete raditi da budete sigurniji, poput spremnosti na evakuaciju ili sklanjanja od derutnih zgrada, kao i čuvanje vlastitog psihičkog zdravlja.
Ne bježite od svog straha
Smijete biti u strahu. Strah je bitan, strah nam omogućava da nam se tijelo pripremi za opasnosti i aktivira naš fight or flight (bori se ili bježi) odgovor. No, zaboravljamo da postoje i one situacije u kojima reagiramo sa freeze, odnosno smrznemo se na mjestu.
Sve tri vrste reakcije postoje s razlogom, sve tri su legitimne i nikada ne možemo biti sigurni koja će se kada javiti. Nemojte si, molim vas, predbacivati ako završite smrznuti negdje nasred sobe. Nemojte se lupati po glavi poslije i nemojte se sramiti. Napravili ste najbolje što je vaše tijelo moglo u tom trenutku.
Pripreme za hitne situacije
Možete si pomoći tako da se izvježbate i pripremite. Imajte u kući uvijek bar jednu bocu vode, ručnu svjetiljku, osnovne lijekove i potrepštine. Na jednom mjestu, za koje znaju svi ukućani. Osim što vam doista može pomoći, pruža i jedan osjećaj sigurnosti koji nije zanemariv u ovim situacijama.
Sami sebi pokažite sigurna mjesta u kući – štokovi ispod nosivih zidova i druga mjesta koja su sigurna. Upamtite najbrži put van stana. Sklonite teške predmete s visokih mjesta. Pričvrstite ormare i ladičare! Sve to objasnite i djeci.
Dogovorite s partnerom ili partnericom, najbližim članom obitelji, kakav vam je protokol za izvanredne situacije. Ako opet nestane telefona, a vi niste doma, gdje ćete se naći. Tko će pokupiti djecu iz vrtića ili škole. Tko ide kući, tko će provjeriti djecu ako jedno od vas radi u nekoj od hitnih službi.
Sve ove radnje pomažu da osjetimo kao da imamo neku kontrolu nad događajima i one su doista ono što možemo kontrolirati.
Kako se nositi sa svojim osjećajima
1. Otpustite stres i traumu
Nemojte skrivati i gutati svoju traumu ili stres. Možda imate osjećaj da ćete tako biti produktivniji, možda imate osjećaj da morate biti snažni. Da, kada trese, kada spašavate živote – trebate biti racionalni i pribrani. Nakon toga – pustite to van. Tijelo odrađuje traumu i stres na različite načine – drhtanjem, nedostatkom apetita, pojačanom aktivnošću, plakanjem, grljenjem bliskih osoba i kućnih ljubimaca – sve je to ok.
Radite ono što imate potrebu raditi i što vam pomaže. Objasnite djeci da se i vi bojite. Normalno je da se bojite i da razumijete da se i oni boje. Objasnite im da je hrabrost kada se prihvatite svoj strah, ne kada govorite da ga nema.
Gutanje svih onih emocija koje sada osjećate u principu ima isti mehanizam kao i nakupljanje sve one energije pod zemljom. Prije ili kasnije će provaliti burno. Stoga ih otpustite van, onda kada ih osjećate. Tako će se i vaša djeca osjećati sigurnijima reći kada se oni boje i kako se osjećaju.
2. Prihvatite svoje i tuđe emocije
Nemojte umanjivati i invalidirati niti svoje, niti tuđe emocije. Ljudi oko epicentra su strašno pogođeni. I ljudi u Zagrebu su ostali bez krova nad glavom. Ali i ljudi koji su više udaljeni se boje. Svima je to dopušteno. Svima je dopušteno suosjećati i plakati i imati teškoće spavanja. Ponovimo – radi se o nečemu nepredvidivom, nepravednom i nezasluženom. Nema racionalnog razloga za tragediju, nema ništa što možemo napraviti, a ovakvi događaji nam to osvijeste.
Primjećujete da imate kratak fitilj? Da, u situacijama stresa imamo ono što zovemo „kratak fitilj“. Kada vam se dogodi, objasnite sebi i drugima da reagirate tako zbog stresa. Najbitnije – objasnite to djeci. Oni ne čine ništa namjerno, ne inate se i dio njih je premali da bi uopće shvatio razmjere katastrofe. Ponavljajte si to.
Ako ste oni koji drže sve oko sebe na okupu i stalno nosite masku „jake osobe“ – molim vas lijepo, i vama treba podrška. Recite onima oko sebe da vam daju prostora da dišete. Čuvajte se, svijet neće stati ako vi izdahnete. Sve ste zaštitili, sada stanite i provjerite kako ste vi.
3. Vratite se svojoj rutini što više možete
Držite se rutine koju imate ako vam pomaže. Nemojte ju mijenjati, nemojte ograničavati djeci igru, nemojte sebe vezati za TV i vijesti. Provjerite možete li i kako pomoći i ugasite taj TV. Kontinuirano podsjećanje na tragediju onemogućuje vam da ju zapravo proradite. Uzmite si neko vrijeme u danu kada želite provjeriti vijesti, i ugasite ih kada ste gotovi.
4. Spavajte!
Spavate li? San je iznimno bitan za oporavak! San liječi. Morate spavati, kako god! Za prvu pomoć, popijte kamilicu, u dogovoru s liječnikom i ako ne spavate par dana, možete pitati za neki od lijekova za nesanicu. Bez sna nema života. Morate spavati. Ako na nečemu inzistiram i ako nešto morate zahtijevati od članova obitelji – to je san.
Spavajte tamo gdje se osjećate sigurnima. Ako ste inače u kući na katu i želite spavati u prizemlju – spavajte u prizemlju. Ako djeca spavaju svatko u svojoj sobi i zamole vas da spavaju s vama – neka spavaju s vama. Radite ono što vam pomaže da se osjećate sigurnima. Kako će jačati osjećaj sigurnosti – tako ćete otpuštati neke od tih zaštitnih mehanizama i vraćati se na staro. Ako se nećete vraćati na staro – potražite stručnu pomoć.
5. Dišite
Samo disanje ima nevjerojatnu moć smirivanja. Neću sada objašnjavati sve mehanizme kojima se to radi, ali kada osjećate da postaje jako teško, kada srce ubrzano kuca – dišite. Brojte u sebi udahe i izdahe na način da traju po 3 sekunde, bez prekida i pauze, kontinuirano. Onda ih produljite na 4 pa na 5 ako možete. Ovo će vam pomoći da bolje iskoristite kapacitete koje imate. Bilo da se radi o onom kratkom fitilju, napadaju anksioznosti tijekom vožnje ili uspavljivanju – pomaže.
6. Potražite pomoć
Ako plač ne prestaje, ako strah ne prestaje, ako ne spavate, ako vas preplavljuju osjećaji nekrontrolirano – potražite stručnu pomoć. Da ste bolesni, nazvali biste liječnika. Da ste se porezali, otišli bi na hitnu na šivanje. Da ste pali na ledu, otišli bi na traumatologiju slikati lom.
Nakon ovakve prirodne katastrofe i šoka koji je to izazvalo, sasvim je normalno, i dapače, poželjno, potražiti psihološku pomoć. Nema ništa sramotno ili slabo u tome. I mi, stručnjaci za mentalno zdravlje, tražimo pomoć u ovakvim situacijama. Zajedno smo u ovome, neki pomažu popravljanjem onoga što je oko nas, drugi popravljanjem onoga što je u nama.
Autori infografike: Krešimir Prijatelj, mag. psych. i Mia Roje Đapić, mag. psych.
Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba
Ovdje se nalazi pregršt brojeva gdje telefonski možete dobiti psihološku pomoć i razgovarati sa stručnjacima. Ako želite razgovarati s autoricom teksta i našom članicom Chat grupe Bebologija, Helena je dostupna za besplatne konzultacije svaki dan do 4. siječnja 2021. godine između 12h i 15h pozivom na broj 098 9314 794.
- Savjeti psihologinje za roditelje nakon potresa - 30. 12. 2020.
