Posljedice kažnjavanja djeteta “malo po guzi”

Pitanje oko kojeg se često spore i stručnjaci i roditelji jest je li blago fizičko kažnjavanje – poput laganih udaraca otvorenim dlanom po guzi – štetno. Ovo je česta tema rasprava o odgoju djece, a prošle je godine bila i vrlo aktualna na hrvatskoj medijskoj sceni nakon što je Doris Pinčić Rogoznica priznala kako je udarila svoje dijete.

Dorisin je članak podijelio roditelje u Hrvatskoj na one koji podržavaju Doris i one koji se ne slažu s takvim odgojnim metodama. S jedne strane, mnogi stručnjaci i mnoga istraživanja naglašavaju kako korištenje fizičke sile, pa čak i ako ne nanosi ozljedu, može imati negativne ishode za dijete, a tu je i dodatni argument kako zapravo bilo kakvo fizičko kažnjavanje nije efikasna metoda discipliniranja[1].

S druge strane, pak, mnogi roditelji ne vide štete u laganim udarcima po guzi u pokušaju da discipliniraju svoju djecu, a postoje i neka istraživanja koja tvrde da takve blage metode koje ne ozljeđuju djecu u nekim situacijama mogu funkcionirati[2] ili da su možebitni štetni ishodi umjereni[3].

Što kaže 50 godina istraživanja?

U travnju 2016. je u znanstvenom časopisu Journal of Family Psychology (Časopis obiteljske psihologije) izašla nova studija kojoj je cilj bio analizirati najnovija istraživanja, njihove metode i rezultate, te na temelju toga ukazati kako najnovije znanstvene spoznaje, temeljene na kvalitetnim i metodološki valjanim istraživanjima, odgovaraju na pitanje s početka ovog teksta. Ukratko, ta studija, koju su proveli razvojna psihologinja Elizabeth T. Gershoff sa Sveučilišta u Texasu i Andrew Grogan-Kaylor, izvanredni profesor socijalnog rada na Sveučilištu u Michiganu[4], pokazuje kako uistinu postoji veza između laganih udaraca otvorenim dlanom po guzi i povećanog rizika od štetnih ishoda za djecu.

Ovaj zaključak temelji se na rezultatima 75 istraživanja koja su uključivala podatke o 160927 djece i koja su bila objavljena u razdoblju između 1961. i 2013. godine. Drugim riječima, ova studija daje pregled više od 50 godina istraživanja o vezi blagih udaraca po guzi i ishoda djece. Ta istraživanja govore kako blagi udarci po guzi povećajaju vjerojatnost štetnih ishoda i u djetinjstvu i u odrasloj dobi.

U djetinjstvu, ti štetni ishodi su niska internalizacija (usvajanje) moralnih principa, agresija, antisocijalno ponašanje, eksternalizirani (usmjereni prema drugima) i internalizirani (usmjereni prema sebi) problemi u ponašanju, problemi s mentalnim zdravljem, negativan odnos roditelja i djeteta, oslabljene kognitivne sposobnosti, nisko samopoštovanje i povećani rizik od roditeljskog zlostavljanja.

Odrasli pojedinci koji su iskusili blage udarce po guzi su pak imali veću vjerojatnost antisocijalnog ponašanja, problema s mentalnim zdravljem te pozitivnih stavova prema takvoj vrsti kažnjavanja.

Zašto vjerovati ovoj studiji?

Dva su glavna razloga zašto roditelji ne bi trebali odmahuti rukom na rezultate ove studije. Prvi je taj što ova studija koristila vrlo stroge kriterije za istraživanja koja je uključila u svoju analizu. Sva su uključena istraživanja morala biti objavljena u recenziranim znanstvenim časopisima što znači da su morala proći kroz proces stručne recenzije od strane drugih znanstvenika. K tome, autori ove studije su koristili još neke dodatne metodološke kriterije koji su jamčili kvalitetu i usporedivost uključenih studija.

Drugi razlog je taj što su uključena isključivo istraživanja u kojima su roditelji uistinu koristili samo ovaj najblaži oblik fizičkog kažnjavanja – lagane udarce otvorenim dlanom po guzi – i nikakav drugi teži oblik. K tome, istraživači su dodatno analizirali istraživanja u kojima su djeca iskusila i blago i teže fizičko kažnjavanje kako bi utvrdili koji su bili jedinstveni ishodi povezani s blagim udarcima po guzi, a koji su bili jedinstveni ishodi povezani s težim oblicima fizičkog kažnjavanja.

Sve ovo znači da, kada u svojim zaključcima autori ove studije govore o riziku štetnih ishoda za djecu, oni uistinu govore samo o posljedicama laganih udaraca otvorenim dlanom po guzi i nikavih težih oblika fizičkog kažnjavanja.

Kako treba tumačiti rezultate studije?

U zaključku, da ponovimo, ova upravo objavljena studija pruža prilično uvjerljive dokaze da su blagi udarci po guzi vezani sa štetnim ishodima za djecu. U tumačenju ovih rezultata važno je naglasiti da oni ne znače da će svatko tko je iskusio blage udarce po guzi imati gore navedene štetne ishode. Ono o čemu ovdje pričamo je povećana vjerojatnost, odnosno povećani rizik od takvih ishoda.

Drugim riječima, za djecu koja iskuse blage udarce po guzi postoji veći rizik da će razviti neki od spomenutih loših ishoda. Ova činjenica, u kombinaciji sa spoznajama iz ovog i drugih istraživanja koja sugeriraju da je fizičko kažnjavanje u konačnici nefikasno u postizanju dugoročnih ponašanja koja roditelji žele od svoje djece, svakako govori da čvrsta preporuka roditeljima treba biti: Ne udarajte dijete po guzi!

Slična upozorenja su roditeljima poslali mediji i nakon “slučaja Doris”. Večernji je list objavio članak u kojem savjetuje “Nimalo po guzi!“, a Slobodna je Dalmacija pisala “Malo po guzi, puno po psihi“. Trebaju li vam ideje kako postupiti u onim situacijama kad biste reagirali “malo po guzi”, pročitajte neke ideje za nježnije odgojne metode.

Literatura:

[1] Vidi u: Gershoff, E. T. (2002). Corporal punishment by parents and associated child behaviors and experiences: A meta-analytic and theoretical review. Psychological Bulletin, 128, 539–579.; Ferguson, C. J. (2013). Spanking, corporal punishment and negative longterm outcomes: A meta-analytic review of longitudinal studies. Clinical Psychology Review, 33, 196–208.

[2] Vidi u: Larzelere, R. E., & Kuhn, B. R. (2005). Comparing child outcomes of physical punishment and alternative disciplinary tactics: A metaanalysis. Clinical Child and Family Psychology Review, 8, 1–37. (Link)

[3] Vidi u: Paolucci, E. O., & Violato, C. (2004). A meta-analysis of the published research on the affective, cognitive, and behavioral effects of corporal punishment. The Journal of Psychology, 138, 197–221. (Link)

[4] Gershoff, E. T., & Grogan-Kaylor, A. (2016). Spanking and Child Outcomes: Old Controversies and New Meta-Analyses. Journal of Family Psychology. Advance online publication. (Link)

Naslovna slika: ellyn.

• About
• Latest Posts

Tanja Vučković Juroš

Tanja je doktorirala sociologiju na Indiana University Bloomington u Sjedinjenim Američkim Državama. U svojim se istraživanjima bavi raznim temama u sociologiji kulture, politike i identiteta (primjerice, kolektivnim sjećanjima, subkulturama, stavovima i diskursom o LGBT pravima, stavovima mladih u post-komunističkim državama), a poseban interes ima i za pitanja istraživačke metodologije.

Latest posts by Tanja Vučković Juroš (see all)

• Posljedice kažnjavanja djeteta “malo po guzi” - 30. 4. 2016.